Europska Srbija - jedina lista koja je otvoreno zauzela stav za EU i protiv Putina osvojila je manje od 1% glasova. Gledam video prijenos njihovih reakcija na fb, čestitaju Studentskoj listi i vesele se kao da su pobijedili. U komentarima ispod videa reakcije ljudi - blago rečeno užas. Pljuju ih, nazivaju izdajicama, "to nije vaša pobjeda" i slično. Nisam optimist.

Luiz Inácio Lula da Silva u nedjelju je pobijedio u drugom krugu brazilskih predsjedničkih izbora s 51,8 posto glasova, oko 4,4 milijuna više od senatora Flávija Bolsonara, sina bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara. Lula u siječnju 2027. počinje četvrti mandat, u 81. godini. Njegova pobjeda iznenadila je mnoge - osim činjenice da je prvi brazilski predsjednik koji je u prvom krugu gubio, da bi pobijedio u drugom, ima nešto još značajnije - to se dogodilo usred "desnog vala" koji zahvaća cijelu Južnu Ameriku. Tijekom zadnje 3 godine, lijeve stranke u regiji gube vlast od države do države. To se nije dogodilo samo u Urugvaju i sada - Brazilu. Zašto? Ukratko - Lula upravlja državom kao umjereni socijaldemokrat koji ne želi ukinuti tržište i demokraciju. Pokazalo se da ljevica može pobijediti dok je koliko-toliko prizemna i kada na drugoj strani ima koruptivnog protivnika. Cijeli članak pročitajte u komentaru.

HDZ mora shvatiti ono što despoti u susjedstvu nisu na vrijeme: država i stranka ne smije postati talac jedne osobe. Piše Ivan Svjetličić, članak u komentaru.

"Smrt, uništenje, neredi, palestinske zastave. Uvijek dolaze zajedno." Piše Ivan Svjetličić, članak u komentaru

Profesor Neven Vidaković objavio je video predavanje o klasičnoj ekonomiji. Kroz cijeli video pokazuje da ne voli ideje slobodnog tržišta i liberalizma. To je legitiman stav. Ali služi se argumentima koji nisu temeljeni na činjenicama, a sadržaj koji opisuje nema nikakve veze s klasičnom ekonomijom. Pritom je pogriješio čak i vremensko razdoblje. Čini se da prof. Vidaković, miljenik ovdašnjih medija i profesor na sveučilištu u Mariboru, nije pročitao ništa od autora koje spominje. Pročitao je marksističku kritiku tih autora. Zato nije bilo teško pobiti sve njegove teze. Članak u komentaru.

"Školske i studentske prosvjede odavno su preuzeli ljevičarski radikali i migrantska mladež koju potiču islamisti. Gotovo nitko to ne želi priznati." Članak u komentaru

Prema navodima, džihadisti prosvjede opisuju kao "rijetku priliku" za napad, a policajce kao "lak plijen" tijekom sukoba s prosvjednicima. Sadrže i praktične upute, uključujući samoubilačke napade i napade vozilima, koje predstavljaju kao "mučeništvo". Više u komentaru

"Uživam li u politici? Ne. Znam li što radim? Ne. Jesam li kvalificiran? Ne." Tko bi rekao da će to biti uspješna politička kampanja? 😀

Krajem kolovoza 2026. argentinska vlada predstavila je novo izdanje knjige stare 174 godine. Nije namijenjeno prodaji. Tisuće primjeraka podijeljeno je narodnim knjižnicama diljem zemlje. Riječ je o knjizi Bases y puntos de partida para la organización política de la República Argentina (Osnove i polazišta za političko ustrojstvo Argentinske Republike) Juana Bautiste Alberdija, iz 1852. Predgovor je napisao predsjednik Javier Milei. Nije to bio prvi put da se Milei poziva na Alberdija. Njegov prvi veliki reformski zakon, usvojen 2024., službeno se zove Zakon o osnovama i polazištima za slobodu Argentinaca. Naslov je namjerno gotovo identičan Alberdijevu. Alberdi je bio autor prvog argentinskog ustava, koji je u to vrijeme bio jedan od najliberalnijih ustava u svijetu. Da bi se razumjelo zašto jedan predsjednik u 21. stoljeću objavljuje knjige iz 19. stoljeća, treba se vratiti u doba kad je Argentina bila zemlja diktature, građanskog rata i pustih pampa, i kad je skupina mladih intelektualaca u izgnanstvu odlučila da je mogu pretvoriti u nešto posve drugo. Argentina je sredinom 19. stoljeća bila golema prazna zemlja. Na teritoriju gotovo pet puta većem od Francuske živjelo je manje od dva milijuna ljudi. Alberdi je tvrdio da bogatstvo ne dolazi iz zemlje, nego iz ljudi koji je obrađuju, grade i trguju. Zemlji je zato bila potrebna imigracija, kapital, željeznice, slobodna trgovina i ustav koji štiti vlasništvo, ugovore i vjersku slobodu dovoljno dobro da Europljanin poželi ostaviti svoj dom i doći. Ustav je donesen 1. svibnja 1853. Njegova preambula i danas završava rečenicom koja nema premca među ustavima svijeta. Cilj je ustava, piše, osigurati blagodati slobode "za nas, za naše potomstvo i za sve ljude svijeta koji žele živjeti na argentinskom tlu". Svi ljudi svijeta. Argentina je u ustav upisala poziv cijelom čovječanstvu. Ustav je strancima jamčio ista građanska prava kao Argentincima: pravo na rad, trgovinu, vlasništvo, vjeroispovijest, ženidbu i oporuku, bez obveze da prime državljanstvo. Zabranio je unutarnje carine između provincija i proglasio slobodu plovidbe rijekama. Godinu dana kasnije Alberdi je objavio Ekonomski i financijski sustav Argentinske Konfederacije prema njezinom Ustavu (1854.). Ta knjiga objašnjava ekonomsku logiku ustava i oslanja se na Adama Smitha. Država treba štititi slobodu, a ne proizvoditi bogatstvo, jer bogatstvo proizvode ljudi kad ih se pusti da rade. Alberdi nije doživio da vidi koliko je bio u pravu. Od 1869. do 1914. stanovništvo Argentine poraslo je s 1,8 na gotovo 8 milijuna. Doseljenici su dolazili iz Italije i Španjolske, ali i iz Njemačke, Francuske, Britanije i Istočne Europe, pa i s dalmatinskih otoka. Uoči Prvog svjetskog rata gotovo trećina stanovnika rođena je u inozemstvu. Željeznička mreža narasla je od nekoliko kilometara na više od 30.000. Pampa je postala jedno od najvećih svjetskih žitnica. Zakon 1420 iz 1884. uveo je besplatno, obavezno i svjetovno osnovno školovanje. Prema najnovijoj reviziji Maddisonove baze povijesnih podataka, Argentina je 1896. bila šesta zemlja na svijetu (i prva u Južnoj Americi) po BDP-u po stanovniku, a do Prvog svjetskog rata ostala je među deset najbogatijih. Godine 1913. bila je bogatija od Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske. Buenos Aires prozvan je Parizom Južne Amerike. Zatim je krenulo nizbrdo. Godine 1930. dogodio se prvi vojni udar, a nakon njega slijedila su desetljeća zaštitnih carina, nacionalizacija, peronizma, hiperinflacije i državnih bankrota. Kad je Milei 2023. preuzeo vlast, Argentina je bila 66. zemlja na svijetu po BDP-u po stanovniku, s godišnjom inflacijom od preko 200 posto. Cijelu priču o nastanku i razvoju stare argentinske škole liberalizma pročitajte u članku u prvom komentaru.

Dobrodošli u još jedno izdanje političke fantastike u kojoj gravitacija ne vrijedi, a većina se održava zakonom čistog inata. Piše Ivan Svjetličić, članak u komentaru