Martian retweeted
“Activism is a way for useless people to feel important, even if the consequences of their activism are counterproductive for those they clam to be helping and damaging to the fabric of society as a whole.”
— Thomas Sowell
Зашто комунисти нападају Цркву?
Механистичка идеологија је велики број људи довела у стање социјалне изолације, узнемирености због недостатка смисла, лебдеће анксиозности, као и латентне фрустрације и агресије. Ови услови су довели до великих и дуготрајних масовних психоза, а оне до појаве тоталитарних државних система.
Зато су масова психоза и тоталитаризам заправо симптоми механистичке идеологије.
У борби за апсолутну контролу над свешћу појединца, тоталитаризам мора да уклони све аутономне изворе смисла — посебно Цркву и верске институције — како би празнину у човековој души попунио сопственим, контролисаним идеолошким наративом.
Када друштво захвати колективно лудило, обично се формирају три групе: они који искрено верују у доминантни наратив (око 30%), они који му се повинују иако нису убеђени у њега (40–60%) и они који одбијају да се повинују (10–30%).
Најважнији задатак ове треће групе јесте да не заћути.
Глас разума можда неће пробудити оне који су потпуно заслепљени, али може ублажити њихов фанатизам и спречити насиље. Истовремено, рационални аргументи могу охрабрити оне који ћуте иако не верују у доминантни наратив.
Важно је говорити смирено, искрено и истрајно, без мржње и без жеље да се једно колективно лудило замени другим.
Ћутање није сигурност. Када нестану гласови неслагања, тоталитарни систем постаје чудовиште које прождире сопствену децу.
Зато није неопходно убедити већину. Довољно је да они који мисле другачије не одустану од истине, разума и сопственог гласа.
Јер тоталитарни системи у себи носе семе сопственог уништења. Задатак слободних људи је да сачувају људскост и друштво док тај систем не уништи сам себе.
Масовна психоза испуњава људе својеврсним ентузијазмом. Анксиозност, бес и незадовољство, који се сада везују за неколико једноставних менталних представа, претварају изразито негативно психолошко стање у позитивно.
Одједном, све се може објаснити помоћу једноставног оквира тумачења; свет више није бесмислен, већ логичан; човек зна где се налази непријатељ и има на кога да усмери своју фрустрацију и бес; може себе да ослободи одговорности и избегне потребу да преиспитује сопствене ставове и поступке.
Снага наратива попут магнета привлачи сву менталну енергију и на крају се намећу као објашњење за готово све што се дешава.
Француски психолог Ле Бон изрекао је чувену мисао: „Масе су моћне само када је реч о уништавању.“
Посвећене солидарности, оне теже општем добру, верујући да ће их то одвести у идеолошки рај. Међутим, исход је увек исти: паклени понор.
Масе и њихове вође бивају слепо увучени у вртлог уништења, све док се не суоче са крајњом последицом заблуда које су у потпуности овладале њиховим умом.
Стварни господари ове погубне ситуације нису вође тоталитарних система, већ наративи и идеологије које стоје иза њих. Те идеологије овладавају свима, а не припадају никоме; свако игра своју улогу, али нико не познаје читав сценарио.
- Матијас Десмет, Психологија тоталитаризма
Реч „корупција“ се често не користи као објективна дијагноза, већ као оруђе притиска. Потпуно легални потези који штите суверене интересе етикетирају се као „корупција“ само зато што су некоме непожељни. Ова селективна примена служи за дисциплиновање оних који одступају од туђих захтева.
69
Током радова на суседном плацу, срушила се троспратница! Погинуло најмање осам људи. Али пошто није Вучић крив, можете мирне савести прескочити ову вести и наставити даље да скролујете.
At least eight people are dead and 17 others were injured, New York City Mayor Zohran Mamdani said, after a three-story building in Brooklyn collapsed Wednesday afternoon. Search and rescue efforts were underway Thursday morning.
The investigation into the cause of the collapse is still underway. Officials say when the building fell, construction workers were excavating an empty lot next door to build a three-story apartment building.
1
85
"Марксистичке вође, утицајне личности и њихови следбеници неумољиво насрћу на наше традиције, вредности, симболе, хероје, цркве и школе, настојећи да их непрестано слабе све док све не постану толико дисфункционални да се наше друштво уруши – како би се потом изградило у потпуно нови систем: марксистичку државу."
The Culture War - Mark Dice
1
110
Martian retweeted
Ukoliko se pitate otkud među prvim gostima na „oslobođenom" RTS-u Kori Udovički – gospođa koja je od 1992. godine radila za MMF u Vašingtonu, a početkom dvehiljaditih postala jedno od ključnih ekonomskih lica u postpetooktobarskoj Vladi – tu je drug Peki da vam pojasni.
Suština odgovora krije se u analizi obrazaca oko kojih se mase mobilišu iza građanskih pokreta, poput Studentskog (2024) i Otpora (1998) u Srbiji, Kmare (2003) u Gruziji, Pore (2004) u Ukrajini i sličnih. Najefektniji među tim obrascima mogu se svesti na „borbu protiv kriminala i korupcije“ (što pokretima daje superherojski prizvuk i auru moralne čistote) i na „apsolutnu negaciju vladajuće strane“ (što je posledica-dokaz usvojenih demokratskih vrednosti).
Kriminal koji se vezuje za korupciju uvek je „vakuumiran“ – on se podrazumeva isključivo kao proces potkupljivanja politički potčinjenih kompanija, pojedinaca i javnih službenika od strane državnog vrha, koji je označen kao izvor korupcije i vrh piramide. Naravno, svesno se zanemaruje da potkupljivanje i te kako može dolaziti spolja (sa Zapada). Uostalom, korupcija je kao politički koncept globalno usvojena tek 1993. godine, kada je berlinski Transparency International počeo da parametrizuje indekse percepcije korupcije, koje će EU, MMF i Svetska banka potom koristiti kao primarnu meru institucionalne stabilnosti. Mera korupcije je zapravo svedena na nivo implementacije neoliberalnih politika u postsocijalističkim i postkolonijalnim zemljama. U prevodu: što poluperiferija ili periferna država ima veći suverenitet da upravlja sopstvenim finansijama van radara zapadnog finansijskog sistema i njegovih NVO nadgledača – to je po definiciji korumpiranija.
Zato se primarna korupcija uvek vezuje za poslove sa Rusijom i Kinom, jer oni forsiraju direktne međudržavne ugovore koji su „netransparentni“ – ne za našu državu, kako to građaneri vole da kažu, već za zapadne nadzornike i inspektore. Sekundarna korupcija se vezuje za redistribuciju državnog kapitala kroz projekte i tendere, a naročito za novac koji dolazi od zapadnih fondova i kreditora (gde direktno uskaču razni BRAVO Pogačari da razotkrivaju „parkove korupcije“). Čemu, dakle, služe ti nadgledači i inspektori? Da utvrde meru usklađenosti zemlje sa neoliberalnim politikama Zapada, dok su mediji i fondacije tu da temu korupcije brendiraju, upakuju govno u celofan i kroz mnogobrojne komunikacione kanale to plasiraju masama. Tu dolazimo do drugog obrasca.
Preokret na izborima u Srbiji donela je nova, mrežna tehnokratska klasa, koja je organski produkt digitalnog kolonijalizma. Ova klasa koju čine mladi i srednjeklasni građaneri, ekonomske i kulturne interese Zapada ne usvaja kroz klasičnu političku indoktrinaciju (zapravo, oni tvrde da se uopšte ne bave politikom, već depolitizacijom), već kroz svakodnevnu upotrebu platformi i tehnologija čiji algoritmi nagrađuju zapadni sistem vrednosti (što vidite po "slobodi" da ruske medije zabranjuju, a kineske obeležavaju žutim trakama). Kroz takvu (pro)zapadno kontrolisanu infrastrukturu, oni su bez pogovora usvojili zapadne parametre o „korupciji“, a vrlo brzo su na toj neobjektivnoj i nenaučnoj bazi „utvrdili“ da je u Srbiji na vlasti „koruptivni režim“. To je lako izazvalo snažan emocionalni naboj i dramu kako bi se zadržala pažnja masa, a onda je pokret mogao lakše da primeni strategiju „negativne integracije“ – kanalisanje gneva prema vlasti kao najefikasnijeg emocionalnog lepka koji privremeno briše sve ideološke razlike, dok se politički programi u potpunosti zanemaruju. Tako su influenseri, glumci i sportisti postali ključne figure u mobilizaciji, jer oni estetski brendiraju protest, pretvaraju politički aktivizam u stvar ličnog prestiža, modnog stila i prepoznavanja po vizuelnom (i moralnom) identitetu, a promenu vlasti koriste kao krunski dokaz „pobede“ i usvojenih demokratskih vrednosti.
Štagod da su pričali u predizbornoj kampanji, znajte da Studentska lista možda ima tehnički pismene ljude, ali nema ni politički, a kamoli ekonomski pismene kadrove. Sa dolaskom na vlast bez ikakvog političkog programa, oni će sada grozničavo tražiti što brža rešenja za prekid lanaca „korupcije“ i potvrdu legitimiteta od međunarodnih institucija (ne zaboravite da je Klaster 3 blokiran od strane EU). Samim tim, jedini izlaz videće u implementaciji postojećih neoliberalnih ugovora sa EU i MMF-om – zato Tošković i Srdanović već sada naglašavaju da nova vlast neće dovoditi u pitanje te ugovore, već samo „manjkavosti u njihovoj dosadašnjoj realizaciji“. A pošto su svoju ulogu u mobilizaciji odigrali svi privremeni akteri – od levice sa njihovim plenumima, preko pomenutih influensera i „običnih" građana, do desnice sa targetiranjem neistomišljenika i „merenjem lobanja“ – svi oni će naglo splasnuti i pasti u treći plan (zato i odradiše poslednji skup od 16 minuta nakon što si osvojili vlast). Obavili su prljav posao, iskoristili mlade kao topovsko meso za uličnu i izbornu promenu, a kao pravi pobednici, u prvi plan će izbiti – ko?
Pa ljudi koji su školovani i specijalizovani u SAD i Evropi, a naročito oni koji su pekli zanat u Svetskoj banci i MMF-u – jedini dežurni eksperti koji mogu „problem korupcije“ rešiti po traženom kratkom postupku. A pošto je korupcija, kao što sam objasnio, u očima građanstva i pokreta (koji u stvari gledaju svet očima Zapada) direktno vezana za manjak realizacije neoliberalizma, onda će kao „prirodni spasioci“ isplivati upravo Kori Udovički, Dejan Šoškić i ostali reprezenti bivše DOS vlasti. To je ista ona garnitura koja je po identičnom modelu transformacije već jednom izvršila destrukciju domaće privrede, a finansijsku likvidnost zemlje strukturalno vezala za zapadne institucije. Zbog toga im je, uostalom, i zasmetala ALTA banka, koja je bila iznuđeno rešenje za povećanje likvidnosti nakon katastrofalnih reformi NBS koje je sprovela garnitura oko Šoškića i Udovički (ali o tome ću više u narednim objavama).
Eto, odatle vam iz građanskih masa, pod maskom „neutralne i stručne alternative“, prirodno proizilaze ljudi direktno finansirani i instruisani od strane Zapada – sa zadatkom da ubrzaju integracije i strukturalno eliminišu svaku ideološku opoziciju (u sklopu čega ide i žestok „lov na ćacije“). I zato njihovo pojavljivanje u medijima i isplivavanje na površinu izaziva visok nivo gađenja kod naroda koji je na svojoj koži osetio njihovu „ekspertizu“, dok se mladima oni komotno mogu predstaviti kao „nova lica“, jer šta zna malo dete šta je 300 tona. A utoliko je gađenje veće ukoliko nam te velike eksperte (džukele smrdljive) predstavljaju kao činioce „oslobođenja".
N.Pekez
Када политички покрет своју легитимност заснива на борби против одређене групе људи, он мора стално да одржава осећај да та група и даље представља опасност.
Ако се настави пракса јавног прозивања, захтева за оставкама и утврђивања политичке подобности људи, могуће су следеће последице:
- Државне институције улазе у период нестабилности и кадровских промена.
- Стручни људи постају опрезни да јавно изнесу другачије мишљење.
- Политичка припадност постаје важнија од професионалних квалификација.
- Друштво се додатно дели на оне који су наводно заслужни за промене и оне који су означени као препрека променама.
- Свакодневни економски и социјални проблеми остају у другом плану.
Посебно је опасно ако се одговорност за конкретне незаконите поступке замени колективном одговорношћу за припадност одређеној политичкој групи.
Србији није потребно да једна група људи замени другу на месту оних који одлучују ко је подобан, а ко није. Потребно јој је друштво у којем нико нема право да буде изнад закона, али ни да буде испод њега због својих политичких уверења.
82









