Pinned Tweet
Ne polemišem s anonimnim profilima iza kojih ne stoji ime i prezime, fotografija ili bilo kakav podatak na osnovu kojeg se može utvrditi identitet osobe, osim onih koje poznajem lično. Bilo kakva rasprava, kritika, savjet traži minimum odgovornosti za izgovorenu/napisanu riječ.
Danas sam od investicionog fonda Barbados Elite Capital Holdings Ltd. i njegovog Managing Directora, g. Marcusa J. Wellingtona, ovlašten da dodijelimnagradu u iznosu od 500.000 USD (petsto hiljada američkih dolara) svakoj osobi, svakom poslaniku, koji napusti poslanički klub SNS-a u Skupštini Republike Srbije i pređe u poslanički klub Studentske liste. Drugim riječima ko god napusti SNS dobiće pola miliona dolara.
Nagrada se isplaćuje jednokratno u skladu s internim procedurama fonda.
Čim je Ustavni sud BiHproglasio neustavnom zabranu simbola
Armije Bosne i Hercegovine u Pubki Spkoj, seoska lola se odmah razmahao.
Vazda je bio prelivoda
🤖 Made with AI
Ustavni sud BiH danas je poništio izjavu Cvijanović o ugroženosti vitalnog nacionalnog interesa RS, kao i odluku Narodne skupštine RS kojom je ta izjava potvrđena. Na snazi je tako ostala odluka Predsjedništva BiH od 29. juna o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, koju su podržali Denis Bećirović i Željko Komšić, dok je Cvijanović bila protiv, jer nikakve veze nemaju spomenici sa vanjskom politikom.
Građanin Međed je zapjenio. jer mu je sve sjebano. Ko je doveo do toga da Vijeće ministara ništa ne radi nego ti i tvoja bagra? Tehnički mandat neka ostane, šupak, ionako će Srpska propast zbog tebe i tvojih dugova, a ne zbog nas.
I picko proglasi regerendum ako smijes. Poravnali bi vas
8
29
1,093
Mi normalni Bosanci očekujemo od nove vlasti u Srbiji da konačno prekine višedecenijsku podršku politikama i strukturama u Republici Srpskoj koje, trideset godina nakon rata, i dalje podstiču podjele, omalovažavaju sve što je drugačije i sistemski otežavaju normalan život građana Bosne i Hercegovine.
Ta politika, koju personificira bahati kriminogeni siledzija Milorad Dodik i njegov krug, karakteriše se:
• stalnim secesionističkim prijetnjama i osporavanjem državnosti Bosne i Hercegovine,
• blokadama rada državnih institucija BiH (Parlamentarna skupština, Vijeće ministara, Ustavni sud, SIPA, OSA i druge),
• politikom pljačke i korupcije kroz kontrolu javnih preduzeća, koncesija, javnih nabavki i budžeta RS-a,
• sistematskim trovanjem javnog mnijenja bosanskih Srba putem medija pod kontrolom vlasti RTRS, ATV i slični, koji šire mržnju, lažne narative o „ugroženosti“ i opravdavaju ratne zločine,
• prisustvom ili zaštitom osoba osuđenih ili optuženih za ratne zločine u političkim i institucionalnim strukturama,
• negiranjem presuda međunarodnih sudova i glorifikacijom ratnih zločinaca,
• ekonomskom izolacijom i odvraćanjem investicija zbog političke nestabilnosti koju sami stvaraju.
Očekujemo da Srbija prestane biti finansijski, politički i medijski oslonac takvoj politici.
Takođe očekujemo da nova vlast u Srbiji konačno uhvati i izruči preostale osobe osumnjičene ili optužene za ratne zločine koji se i dalje kriju na njenoj teritoriji, ili da omogući njihovu predaju pravosudnim organima Bosne i Hercegovine ili relevantnim međunarodnim mehanizmima. Vrijeme zaštite ratnih zločinaca mora biti prošlost.
Očekujemo iskrenu, institucionalnu i dobrosusjedsku saradnju sa državnim institucijama Bosne i Hercegovine, bez uslovljavanja i bez podrške onima koji BiH žele da razgrade. Želimo živjeti u miru i slozi kao normalni susjedi, a ne kao trajni neprijatelji koje stalno netko potpiruje.
Što se tiče Republike Srpske: ona je ustavna kategorija Bosne i Hercegovine nastala Dejtonskim mirovnim sporazumom. Njeno postojanje ili eventualno ukidanje može se dogoditi samo voljom građana koji u njoj žive, prije svega bosanskih Srba, kroz demokratske i ustavne procedure. Niko izvana, ni Bosna i Hercegovina kao država, ni bilo koja druga strana nema namjeru niti ovlast da je ukida silom ili jednostrano. Lične želje za drugačijim unutrašnjim uređenjem BiH (ukidanjem entiteta ili kantona) su legitimne kao političko mišljenje, ali ne smiju biti pogrešno tumačene kao poziv na nasilno mijenjanje postojećeg ustavnog poretka.
SARAJEVO SAFARI
Više od tri decenije nakon opsade Sarajeva, mračna priča o vikend-snajperistima, bogatim strancima koji su plaćali desetine hiljada tadašnjih njemačkih maraka kako bi sa okolnih brda iz puke obijesti pucali na civile, mogla bi konačno dobiti svoj najozbiljniji pravosudni epilog.
Italijanski istražni sudija Gvido Salvini ne ostavlja prostor za sumnju u postojanje ovog fenomena:
„Ta priča o dolasku snajperista je istinita, nema ni najmanje sumnje u to. Broj izjava svjedoka, nekih anonimnih, nekih ne, pruža čvrsto jezgro.“ Prema njegovim riječima, svjedoci dolaze iz potpuno različitih sredina, od novinara i sveštenika, preko ugostitelja, do običnih građana, a javljali su se nezavisno jedni od drugih.
Dok tužioci u tišini slažu mozaik, svjetski i regionalni mediji ponovo otvaraju pitanje ratnih boravak bivšeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na položajima iznad Sarajeva koji ga dovode u vezu sa slučajem Sarajevo safari. Ako se po strani ostave politički spinovi i fokus vrati na samu mehaniku ovog monstruoznog poduhvata, ključno pitanje koje stoji pred istražiteljima glasi: ko je imao dovoljno beskrupuloznosti da u jeku najkrvavijeg evropskog rata organizuje prekogranični „lov na ljude“?
Kao centralna figura koja spaja sve poznate tačke slagalice, a koji je u više navrata i sam pucao po djeci Sarajeva, nameće se upravo Aleksandar Vučić, djelujući pod direktnim kišobranom Miće Stanišića, Milorada Davidovića i Momčila Mandića, predratnog operativca sa dubokim vezama u podzemlju, trgovini oružjem i obavještajnim strukturama. (Mandić je, prema brojnim svjedočenjima, i tokom rata i neposredno nakon njega od bosanskih Srba koji su izbjegli u Srbiju, pod prijetnjom oružja, otmicama djece i brutalnim ucjenama otimao vrijedne dionice bh. firmi, poput dijelova Energoinvesta, UNIS-a, Šipada, UPI-ja, Sarajevske pivare, banaka poput Privredne banke Sarajevo, uredno ih knjižio na sebe, a potom preprodavao ovdašnjim tajkunima za ogroman novac ili ih ustupao u zamjenu za političke i druge usluge — što je posebna priča koja tek čeka rasvjetljavanje).
Upravo je u tom krugu prepoznata prilika da se opkoljeno Sarajevo pretvori u najmorbidnije ilegalno lovište na evropskom kontinentu. Koristeći stare kanale među kolekcionarima trofejnog oružja i radikalnim krugovima na sjeveru Italije, preko zatvorenih lovačkih klubova diskretno je plasirana ponuda za „ekskluzivni ratni adrenalin“.
Logistička ruta u ovom scenariju funkcionisala je besprijekorno: klijenti su stizali u Beograd, gdje ih je preuzimala mreža sastavljena od Vučićevih i Mandićevih ljudi, opremala ih lažnim novinarskim ili humanitarnim akreditacijama i prebacivala preko Drine pravo na vatrene položaje iznad grada. Finansijski tokovi bili su potpuno izolovani od zvaničnih bankarskih sistema. Uveden je strogo gotovinski model naplate sa unaprijed uplaćenim depozitima od 70.000 do 100.000 tadašnjih njemačkih maraka. Prema svjedočenjima, tarife su drastično rasle ukoliko bi meta bilo dijete dosežući i do 150.000 DM, dok su se posebni „bonusi“ za najteže mete, to je bila bolesna igra gdje su munstrumi gađali djecu u pokretu ili u naručju majke, isplaćivali između sebe na samoj liniji fronta.
Kako bi se osigurao mir na terenu, novcem od safarija kupovana je šutnja i saradnja lokalnih komandanata na kotama poput Trebevića i Jevrejskog groblja.
Branislav Brne Gavrilović, Slavko Aleksić i Milkan Gojković su osobe kojima su bogati stranci predstavljani kao „ratni reporteri“ ili „instruktori“. Njihova uloga u logističkoj podršci i smirivanju lokalnih Srba bila je izdašno nagrađena. Indikativno je da su prva dvojica u međuvremenu preminula, čime je nestao dio potencijalnih svjedoka, dok se Gojković trenutno nalazi na izdržavanju zatvorske kazne.
Nastaviće se ….
Dok gospođica milfača @karlinbich i @karlitaholic, u pauzama bijesnila u kom bi pobila sve studente i one koji ih podržavaju, širi mržnju, agresiju i laži prema Albancima, nebitno iz koje države dolaze, dotle bi ohrndana kurvetina da pjeva po klubovima koje drže Albanci.
Muhamed Aliu, inače državljanin Sjeverne Makedonije i dobar drug mog kuma, sa prebivalištem u Burgdorfu, upisan je u švicarskom trgovačkom registru kao vlasnik (Vorsitzender der Geschäftsführung) firme Gate43 GmbH (gdje je gospođica milfača trebala da pjeva 12.12.206.godine), na adresi Bernstrasse 43, 3421 Lyssach, sa pojedinačnim pravom potpisa (Einzelunterschrift), na osnovu kupovine zavedene 17.09.2026. (objavljene u SHAB-u 22.09.2026.), kada je preuzeo firmu nakon kupovine od Larise Botnaru.
Sve za pare, kako to kurvetine i rade.
Na slijedeće mejlove i broj telefona možete da se zahvalite g. Aliuu zbog otkazivanja koncerta ohrndane kurvetine.
[email protected]
[email protected]
+41 78 752 22 22
🤖 Made with AI
Molim clanove, poslanike i simpatizere Studentske liste sta je Volina iz Laktasa govorio o njima.
Ukratko, pobicemo vas ako dodjete
Da nastavite ??? Šta bola da nastavite, d aste mogli sve biste ih pošutali nogama samo da Aca Šiptar ostane u vlasti
Новоизабраном предсједнику Народне скупштине Републике Србије Александру Чупићу честитам избор на ову одговорну функцију, са искреном надом да ће повјерену дужност обављати посвећено и успјешно.
Увјерена сам да ћемо наставити да јачамо институционалну и сваку другу сарадњу Републике Српске и Србије, у духу блиских и братских односа, а на добробит свих наших грађана.
1
32
568
Gospodine Čupiću, ovakve "iskrene čestitke" trebate odmah i bez zadrške odbaciti. Ne možete graditi kredibilitet dok vam podršku šalje neko ko je studente i mlade ljude nazivao ustašama, izdajnicima i bagrom. Neko ko se lizao sa Acom psihopatom i pljačkao Srbiju. Prihvatanje ruke od takvog političkog profila direktno vrijeđa sve one koji traže promjene i dostojanstvo.
Ako želite pokazati da ste drugačiji, morate se jasno ograditi od ovakvih poruka i od ovakvih licemjernih ljudi. Čestitke od čovjeka direktno povezanog s aferama, kriminalom i potpunom nedosljednošću, koji mijenja stavove kako vjetar puše, nisu nikakvo priznanje, već politički teret. Pokažite kičmu i recite da vam takva podrška, od licemjera, kriminalca, hohštaplera, ne treba.
Ova strvina vam glumi partnera i prijetelja samo zbog očuvanja vlasti u RSu i nastavka secesionističke politike, očuvanja svojih pljačkaških firmi po RSu i Srbiji, očuvanja svojih nekretnina stečenih pljačkom.
Ogradite se od njega na vrijeme, jer vam ovakve 'čestitke' samo prljaju obraz.
Замолио бих рају из Србије да ретвитају пост или да, ако су у могућности, пренесу некоме из Студентске листе или директно проф. Александру Чупићу, да се не одазове на позив ратног злочинца Ненада Стевандића, човјека који је убијао Бошнјаке и Хрвате Котор Вароши и Бањалуке, који је отимао несрбе и извачио им и задњи динар да их не би убио, па их слагао и човјека који је учествовао и у убиству новинара Жељка Копање. На позив човјека који је, само захваљујући томе што лиже ципеле Милораду Додику, још увијек на слободи јер његов предмет ратних злочина је адактиран по разноразним ладицама тужилаштва БиХ, баш по налогу Милорада Додика.
У циљу изградње добросусједских односа волио бих да прва посјета проф.Александра Чупића буде Парламентарној Скупштини Босне и Херцеговине.
IMBECILNA OBITELJ ISAK
(O reketiranju vlasnika ugostiteljskih objekata i preuzimanju ugostiteljskih objekata, drugi put)
Kad podvučem crtu, smatram da je vlast Trojke ipak donijela određene pomake u odnosu na prethodnike, od deblokade evropskog puta i ubrzanja radova na Koridoru Vc, pa do rasta minimalca i nekih socijalnih mjera.
Ali, postoji jedna stvar koju im ja nemogu oprostiti i koja baca mrlju na sve dobro što je urađeno, je uvođenje mediokritetske porodice Isak, Ramo Isak and Sons co., u vlast.
Imbecili su nas koštali preko 40.000 KM mjesečno
Ramo Isak kao ministar unutrašnjih poslova FBiH sa osnovnom neto platom oko 5.000 KM + naknade, pratnja i reprezentacija.
Arnel Isak kao zastupnik u Parlamentu FBiH sa primanjima od 4.000 do 4.500 KM mjesečno.
Rusmir Isak kao direktor KPZ Zenica sa direktorskom platom oko 3.500 – 4.000 KM.
Kada se na ove neto plate dodaju porezi, doprinosi, paušali, komisije, službena vozila i ostali troškovi funkcija, ovaj porodični imbecilni trojac nas je mjesečno koštao preko 40.000 KM. Javnog novca.
Najveća uvreda za svakog obrazovanog i poštenog čovjeka u ovoj zemlji nije ni sama cijena koalicije, nego spoznaja da o ključnim sigurnosnim i državnim pitanjima odlučuju imbecili čiji je nivo obrazovanja, opšte kulture i političke pismenosti daleko ispod minimuma koji zahtijeva ozbiljna javna funkcija. Kada se suštinsko neznanje, sirova retorika i nedostatak elementarnih kompetencija nagrade ministarskim foteljama i budžetskim desetinama hiljada maraka, to više nije politika, to je otvoreno ruganje inteligenciji svakog građanina koji puni taj budžet.
МИЛФача опет у лудилу.
Лепо сам ти реко прошли пута.
1
2
160
Elmedine Dino Konakoviću @DinoKonakovic
Kada secesionističke politike republičkosrpskih krvoloka organizuju sastanke bez državnih obilježja, a strani ambasadori na to pristanu bez insistiranja na zastavi Bosne i Hercegovine, čak pristanu na sastanak bez obilježja države iz koje dolaze, šalje se poruka koja u javnosti i diplomaciji ima težinu potcjenjivanja same države. Izostanak državne zastave na sastanku sa zvaničnikom iz institucija BiH je narušavanje dostojanstva i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Ovakva praksa se mora prekinuti kroz dosljedno insistiranje na državnim simbolima i jasnu diplomatsku reakciju kako se ne bi normalizovalo zaobilaženje obilježja države u kojoj ambasadori akreditovano djeluju.
Prema pravilima Bečke konvencije o diplomatskim odnosima i nadležnostima Ministarstva inozemnih poslova BiH, ti kao Ministar inozemnih poslova znam da ne možeš davati i povlačiti agremane ambasadorima i ne možeš proglasiti šefa misije personom non grata ali imaš na raspolaganju nekoliko instrumenata za reagovanje na povredu diplomatskog protokola i nepoštivanje državnih simbola.
Možeš pozbati ambasadora na službeni razgovor (demarche) kako bi mu se usmeno izrazio protest i zatražilo pojašnjenje za postupak koji se smatra odstupanjem od uobičajenog protokola zemlje domaćina.
Možeš uputiti zvaničnu diplomatsku notu (protestnu notu) ambasadi dotične države, pa makar ona bila i neprijateljska Turska, kao i njenom matičnom ministarstvu vanjskih poslova, kojom se ukazuje na nepoštivanje Zakona o zastavi BiH i diplomatskih uzansi.
Možeš putem ambasade BiH u toj državi naložiti da se tamošnjem ministarstvu vanjskih poslova direktno skrene pažnja na postupke njihovog diplomatskog predstavnika.
Možeš privremeno ograničiti ili suspendovati bilateralne sastanke na visokom nivou unutar svog resora sa tim ambasadorom.
Još uvijek si ministar, uradi nešto .
Čovjek živi da nesretno voli, još jednom on ispade glupak,
reče: "Oh, kako ljubav boli" dok su mu u hitnoj krpili šupak.
DA JE ALEKSANDAR VUČIĆ PEDER JE OPŠTEPOZNATA ČINJENICA ALI DA LI JE PSIHO I GEJ I ZAŠTO JESTE SLIJEDI U NASTAVKU
Nikola Brujić iz Zemun Polja kod Beograda slabo je poznat raji pod ovim imenom. Neki ga znaju po njegovom umjetničkom imenu Lidija, al’ ga čaršija najviše zna ko Likanu, jednog od najpoznatijih transvestita Srbije. Na javnu scenu je stupila devedesetih godina prošlog vijeka, skupa sa puno poznatijom Merlinkom, rođenom ko Vjeran Miladinović, ubijena 22. marta 2003. i manje poznatima Sanelom, Gretom i Šeherezadom.
Devedesetih godina su se pojavile blizu parka kod Ekonomskog fakulteta u Beogradu, gdje se i inače decenijama unazad okupljaju prostitutke. Park i okolne uličice su po tome postale poznate, i po tome da tamo usluge pružaju muškarci preobučeni u žene, pa su mušterije koje traže takvu vrstu usluge počele tu dolaziti.
Jedne večeri 2002. godine pored Likane se zaustavilo auto sa njoj dobro poznatim vozačem. Bio je to Aleksandar Vučić, aktuelni predsjednik Vlade Srbije. Vučić je, očito, i ranije koristio njene usluge, jer joj se odmah izvinio što ovaj put žuri, zbog čega odnos moraju obaviti na brzinu u njegovim kolima. Likana mu je za uslugu analnog seksa naplatila 50 eura, al’ joj je Vučić dao ukupno 150 eura, tražeći dodatnu uslugu.
Naime, pošto je obavio snošaj u kojem je Vučić bio aktivan partner, političar i tadašnji član Šešeljevog SRS-a je tražio od Likane da zamijene uloge i da sad on bude žensko. Likana iz nekog razloga za to nije bila raspoložena i predložila je Vučiću da uzme njen spolni organ u svoja usta i tako se zadovolji, na šta je ovaj pristao. Likana je u to vrijeme, uprkos svom nadimku, imala sve atribute muškosti.
Usred tog odnosa, naišla je patrola policije iz mjesno nadležne stanice Savski Venac, koja rutinski obilazi ovaj kraj, baš da bi spriječila bludničenje na javnom mjestu. Vidjevši šta se dešava u autu, policajci su zakucali na prozor i od prisutnih zatražili lične karte. Vučić se ponio pravo drsko, pitajući policajca zna li uopšte ko je on. Vikao je i napadno gestikulirao. Patrolu ovo ni najmanje nije impresioniralo, pa je „ljubavni” par priveden u policijsku stanicu.
Ko narodni poslanik, Vučić se mogao pozvati na poslanički imunitet, al’ bi u tom slučaju nastao jedan mali problem. Ako bi to uradio, sve bi na rješavanje došlo do skupštinskog Odbora za administrativna i pitanja imuniteta i afera bi pukla u javnosti. Zbog toga se Vučić telefonom obratio svom tadašnjem šefu Vojislavu Šešelju, koji je preko svojih štela i kanala sredio da Vučić odmah bude pušten, a da se cijeli slučaj zataška.
Likana priznaje da joj nikad nije stigao nikakav poziv od suda ili tužilaštva u vezi s dešavanjima te večeri. Likani ovo nije bilo prvi put da je policija prekida u poslu, i odlično je znala proceduru koja tad slijedi. Zbog toga joj je brzo postalo jasno da su u ovom konkretnom slučaju radikali uzeli u zaštitu svog istaknutog člana, kako njegova bruka ne bi izašla u javnost. Narodni poslanik, i to još iz redova četničke konzervativne Srpske radikalne stranke, plaća za usluge uličnu prostitutku, i to još muškog spola, pa ga policija zatiče u autu na javnom mjestu sa kurcem u ustima, se nije smjelo pročuti ni po koju cijenu.
Iako je od Likane te večeri uzeta izjava i formalno je predmet zaveden u policijskoj stanici, slučaj nikad nije procesuiran. Neko pravo uticajan je sredio da papiri završe na dnu najdublje ladice u policiji. Likana je ovdje bila kolaterala, jer ako bi se njoj sudilo saznalo bi se i ime njene mušterije od te večeri, pa je zato i ona amnestirana.
Očito je da je rukovodstvo SRS-a znalo za Vučićeve sklonosti, ne samo prema istom spolu, nego i prema egzibicionizmu, sklonosti ka seksu pred posmatračima. Nameće se pitanje zašto narednih šest godina, sve dok dobrovoljno nije napustio radikale, ništa nije poduzeto da bi se on sklonio sa funkcija koje je obavljao u stranci. Znači li to da je neko imao koristi od toga što je Vučića mogao ucjenjivati policijskim papirima koji do dana današnjeg nisu ugledali svjetlo dana?
Naravno da znači !
O sklonostima Aleksandra Vučića prema osobama istog spola i ranije se znalo i pisalo po medijima. Došavši na vlast, on svoje momke više nije morao plaćati iz vlastitog džepa, nego ih je prebacio na teret rsrbijanskog budžeta, jer su svi oni koji bi ga seksualno zadovoljili dobijali dobro plaćene državne poslove.
Odavno se znalo da je Vučić sklon odnosu sa drugim muškarcima, al’ isključivo ako je on aktivan. Događaj sa Likanom iz 2003. godine, kad je policijski zavedeno da je Vučić oralno zadovoljavao drugog muškarca, nije jedina takva epizoda u njegovom životu.
Đ.V., koji je bio pravo blizak sa Vučićem, u svojoj autobiografiji opisuje jedan događaj iz centrale SNS-a na Novom Beogradu. Tog dana je on po ranijem dogovoru došao do Vučićevog kabineta i javio mu se na mobitel s pitanjem gdje će se naći. Vučić mu se javio nakon dugog zvonjenja i zamolio ga da malo sačeka ali nije znao da je ovaj ispred vrata.
Nekoliko minuta kasnije iz kabineta je izašao poznatI omladinski aktivista i plejboj D.R., za kojeg se znalo da nema posebnih sklonosti prema muškarcima, al’ da se odaziva njihovim pozivima pod uslovom da on preuzme aktivnu ulogu. D.R. je ubrzano izlazio i na vratima još uvlačio košulju u pantalone i zakopčavao šlic. Za razliku od njega, Vučić je bio kompletno i uredno obučen.
Da li su Dodici najbogatija obitelj u BiH?
U ovom pregledu poslovne i imovinske mreže obitelji Dodik biće obuhvaćena samo zvanično registrovana preduzeća i nekretnine prijavljene u imovinskim kartonima i privrednim registrima Bosne i Hercegovine i Srbije, kao i luksuzne nekretnine u inozemstvu.
Kada je riječ o zvanično registrovanim firmama u Bosni i Hercegovini, poslovni angažman uže i šire porodice koncentrisan je na poljoprivredu, ugostiteljstvo, trgovinu i IT sektor.
Najpoznatije preduzeće je Fruit Eco iz Gradiške, koje je od osnivanja ostvarivalo godišnje prihode od oko 2 miliona KM. Kćerka Gorica Dodik je sa snahom Ivanom vodila banjalučki lanac restorana Agape, koji je godišnje bilježio prihode od 2,8 miliona, te firmu Agro voće iz Aleksandrovca za proizvodnju voća i rakije sa prihodima od oko 1 milion KM godišnje. Igor i Gorica zajedno su osnovali i trgovačku firmu Global Liberty u Laktašima, dok je Igor kroz upravljačku strukturu povezan i sa košarkaškim klubom Igokea. Suprug Gorice Dodik, Pavle Ćorović, u registrima se pojavljuje kao vlasnik firmi Agro Destil, KBV Datacom i Red Box Media, koje su kroz proizvodnju pića, konsalting i marketing ostvarivale desetine miliona KM godišnje kroz poslove s javnim sektorom. Brat Milorada Dodika, Goran Dodik, također se bavi voćarstvom i poljoprivredom na području Laktaša kroz porodična gazdinstva i prerađivačke kapacitete.
Prema zbirnim analizama poslovnog portala Capital.ba , desetak firmi povezanih sa članovima uže i šire porodice samo u jednoj poslovnoj godini ostvarivalo ukupan promet od oko 9,8 miliona KM. U ovaj zbir nisu ušle kompanije Prointer ITSS i Infinity International Group, koje su u izvještajima OFAC-a označene kao dio povezane poslovne mreže i koje su u poslovima sa privatnim i javnim sektorom putem direktnih pogodbi ostvarivale godišnje prihode od preko 75 miliona KM.
Na polju zvanično prijavljene privatne imovine, prema imovinskim kartonima predanim Centralnoj izbornoj komisiji BiH i podacima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Milorad Dodik posjeduje luksuznu vilu na beogradskom Dedinju površine oko 341 m² sa pripadajućim zemljištem, procijenjenu na oko 1,7 miliona KM, koja godinama donosi i prihod od zakupa od oko 80.000 do 100.000 KM godišnje, zatim dva stana u Beogradu, jedan u Makedonskoj ulici, drugi u Siminoj ulici, te porodično imanje, kuću i voćnjake u Bakincima kod Laktaša vrijedne oko 1.300.000 KM, uz ranije prijavljeni stan u Laktašima i godišnje prihode od poljoprivrede od oko 900.000 KM. Njegova supruga Snježana Dodik u imovinskim kartonima ima prijavljen poslovni prostor i zemljište u Laktašima procijenjene vrijednosti preko 200.000 KM.
Pored ove zvanično evidentirane imovine u BiH i Srbiji, obitelj posjeduje još dva stana u Beogradu, jedan u Senjanina Ive i drugi u Skadarskoj ulici, koji su u vlasništvu Igora Dodika i jedan stan u Novom Sadu u Kosovskoj ulici. Na spisku se ne nalaze stanovi i kuće u vlasništvu Gorice i Igora Dodika u BiH.
Od nekretnina u inozemstvu za koje postoje javno dostupni vlasnički listovi na ime članova obitelji Dodik, portofilio počinje sa dvije vile na Kipru. Prva se nalazi u elitnom dijelu Limasola poznatom kao Agios Tychonas uz samu obalu , a druga u rezidencijalnom naselju Engomiu Nikoziji.
U Sloveniji obitelj posjeduje mediteransku vilu s pogledom na Savudrijsku valu na elitnim padinama Portoroža iznad hotela Kempinski Palace, u Mađarskoj rezidencijalnu vilu smještenu na budimskoj strani Budimpešte, u diplomatskoj i najluksuznijoj zelenoj četvrti Rózsadomb. U Moskvi obitelj posjeduje nekretninu u čuvenom ekskluzivnom predgrađu oligarha i državnika Rubljovka i stan u samom centru grada u zoni Zlatne milje Ostoženka.
Portofolio se završava sa vilom u Sankt Peterburgu smještenoj na prestižnom Kamenom ostrvu, zoni zatvorenih rezidencijalnih vila ruske političke i poslovne elite.
I DA, GLUPANI, REFERENDUMA O SAMOSTALNOJ PUBKI SPKOJ NEĆE BITI NIKADA.
Psihijatrijsko-sociološki profil Aleksandra Vučića
Kada se političko djelovanje i dugogodišnji stil vladavine mahnitog Aleksandra Vučića promatraju kroz optiku kliničke psihologije, sociopatologije i političke antropologije, dijagnostičari se slažu u konstruktima poput malignog narcizma, funkcionalne sociopatije i hladnih psihopatskih mehanizama.
Temelj ovakve strukture počiva na sprezi grandioznog i ranjivog narcizma. S jedne strane, javni prostor je potpuno ispunjen projiciranom slikom nepogrešivog, sveprisutnog lidera koji "radi 25 sati dnevno", osobno rješava svaku krizu, od makroekonomije do kvarova na elektroenergetskoj mreži, i koji sebe poistovjećuje sa samom državom ("Država, to sam ja").
S druge strane, iza ove fasade čelične moći krije se krhka struktura i patološka netrpeljivost prema bilo kakvom obliku kritike. Svako novinarsko pitanje ili sučeljavanje ne doživljava se kao dio demokratskog procesa, već kao osobni napad i izdaja, na što se reagira dramatičnom viktimizacijom i moralnim diskreditiranjem neistomišljenika.
Ono što sociopatski aspekt unosi u ovu jednadžbu jest potpuna instrumentalizacija ljudskih odnosa i društvenih institucija. U njegovom sociopatskom sklopu, ljudi nemaju unutarnju, autonomnu vrijednost, oni su za njega isključivo resursi, alati ili prepreke na putu do moći. Suradnici, ministri i politički saveznici redovito se troše, mijenjaju i odbacuju bez ikakvih skrupula onog trenutka kada prestanu biti korisni ili kada zatreba žrtva za skretanje pažnje s osobne afere. Iako su javni nastupi često nabijeni emocijama, uzdisanjam i teatralnim iskazima brige za narod, psiholozi i sociolozi u tome prepoznaju imitaciju empatije, teatralnu empatiju. Pravog, dubokog suosjećanja s tuđom patnjom nema, emocije se doziraju isključivo kao sredstvo manipulacije i učvršćivanja vlastite pozicije.
Kada se zakorači u polje psihopatskih obilježja, profil Aleksandra Vučića dobiva crtu duboke emocionalne otupljenosti za kolektivne posljedice vlastitih postupaka. Za razliku od impulzivnijih oblika ponašanja, psihopatsku matricu ovdje karakterizira hladna, bezosjećajna kalkulacija u kojoj ne postoje osjećaj krivnje, grižnja savjesti ni moralne kočnice. Uništavanje društvenog tkiva, polarizacija nacije, egzodus mladih ili moralni urušavanje institucija ne doživljavaju se kao tragedija, već kao beznačajna kolateralna šteta u beskompromisnoj jednadžbi očuvanja vlastite moći. Odsustvo bilo kakvog osjećaja moralne odgovornosti omogućuje potpuno odsustvo kajanja kada se zloupotrebljavaju ljudski životi, sudbine i ekonomska stabilnost cijele zajednice.
Održavanje vlasti u ovakvom modelu počiva na manipulativnim mehanizmima upravljanja kolektivnom psihom društva,
1. Gaslighting ili obezvređivanje stvarnosti
Sustavno uvjeravanje građana da ono što vide vlastitim očima nije istina, već da je istina isključivo ono što budalasti vođa izgovori. Kontradiktorne izjave, lažne vijesti i stalna izmjena narativa služe tome da se javnost iscrpi i izgubi sposobnost za racionalno prosuđivanje.
2. Proizvodnja straha i izvanrednog stanja
Društvo se permanentno drži u stanju grča kroz nepostojeće atentate, inscenirane krize, izmišljene državne udare, vanjske neprijatelje i unutarnje izdajnike. U takvoj atmosferi straha, mahniti Vučić samo sebe prikazuje kao jedinu branu potpunom kaosu.
3. Huliganski i radikalski habitus
Politički stil oblikovan u radikalskim i navijačko sukobljenim supkulturama počiva na vječnom ratu. Podjela svijeta na patriote i izdajnike, te korištenje agresije, uvrede i verbalnog linča kao standardnog političkog alata, služe homogeniziranju priglupe baze i gušenju svakog pluralizma.
Kada se sve ovo zbroji, dobivamo portret izrazito mahnitog, mentalno oboljelog autokratskog vladara čija se snaga ne temelji na viziji i razvoju, već na vještom iskorištavanju društvenih slabosti, straha, političke apatije i sustavne erozije demokratskih institucija.



















