Iskreno se obradujem porazu svakog crnogorskog neprijatelja. Sinoć je poražen onaj najveći, i kad se mnogi Crnogorci zapitaju ''zašto slaviti'', razlog je upravo ta činjenica. Mjesto najvećeg neprijatelja Crne Gore je od sinoć upražnjeno, i to je dovoljan razlog za osmijeh na lice. Taj period će potrajati jednu ili dvije godine, dok se nove snage ne konsoliduju i ne riješe unutrašnje probleme i dobiju slobodnog prostora za vanjsku politiku prema Crnoj Gori koja će svakoj srpskoj vlasti biti ista. Ta politika je konstanta od doba Načertanija i nije mijenjana gotovo dvije stotine godina, već se samo prilagođavala vremenu u kojem je bitisala. Tako će biti zauvijek. Međutim, Crna Gora i Crnogorci treba da iskoriste priliku koja im se dala da završe vlastite obaveze, bez spoljašnjeg uticaja. Idu izbori đe neće biti džakova para iz crnih fodova BIA, beogradskih batinaša da biju bitke za crnogorske gradove, niti druge logističke podrške Beogradu lojalnim strujama. Sa druge strane, Srbija je doživjela politički i demokratski preporod. Naravno, teret velikosrpskog nacionalizma još uvijek lebdi nad Srbijom i ona će ga se teško ikada osloboditi. Ipak, radikalska politika je dominirala deceniju i po, a to je dovoljno da i ''normalnima'' njeni narativi uđu u glavu. Ono što je pak bitno je činjenica da je Srbija konačno raščistila sa politikom devedesetih. Poraženi su i pokvarena vlast i nesposobna opozicija. Na smetlište istorije su poslati ostaci DOS-a, takozvani žuti. Prvi put od 1945. ispod cenzusa se našao SPS, te je krstača stavljena i na grob ove zlikovačke priče. SNS će se rasuti kao i svaka interesna grupa. Nadam se da će nova vlast imati volje i snage da sprovede lustraciju i hapšenja, jer to je ono đe je DOS omanuo. Ova politička grupa jeste ideološki heterogena, i pitanje je na koji će se ona način konsolidovati i institucionalizovati, ali svakako predstavlja bolje rješenje od prethodnoga. Politika srpskog integralizma je doživjela svoj prvi poraz i nadajmo se da se skorije neće oporaviti. Mi Crnogorci smo dobili ono čega smo najmanje imali, a to je vrijeme. Nadajmo se samo da ćemo imati dovoljno pameti da ga iskoristimo kako treba i da njihovo rasulo koje slijedi upotrijebimo za vlastito zbijanje redova i onda, kada dođemo u poziciju za to, izgradimo jake institucije za borbu protiv nekog novog najvećeg neprijatelja. Kakl gođ bilo, nema ođe posljednjeg boja. 🇲🇪