BREAKING 🚨
@EPP has finally decided today to SUSPEND @sns_srbija from its ranks!
Sustained pressure from across the party finally made @ManfredWeber move and decide that enough is enough. It was a calculated move, postponed after the Serbian elections, which just cemented the SNS fate within @EPP.
@RJukneviciene @TomasZdechovsky @gahler_michael
This is the biggest political signal yet from Brussels/Europe with regards to @avucic in the post-election period.
It’s over.
rapporteur.com/news/epp-to-s…
Đorđe Bojović retweeted
Objašnjenje izvođača deluje vrlo iskreno i odraz je svih kompleksnosti odnosa između Kosova i Srbije.
U zavisnosti od toga odakle guglaš, dobićeš različit rezultat za to šta je "kosovska tradicionalna pesma".
vecer.com/svet/srbija-kosovo…
Đorđe Bojović retweeted
Југослав Гашић историјски пример говора који је имао намеру да пошаље десетине порука а послао тачно 0. Можда и минус иако је то физички немогуће.
Thank you @sandrogozi and all the team of @democrats_eu for the unwavering support throughout all these years!
Serbia has a fresh start and you contributed to it too!
🇷🇸🇪🇺
Immense moment of pride, joy and optimism seeing @abaucal of @studentblokade at the EU Enlargement Forum in Brussels.
A different, democratic and European Serbia is possible and finally coming home where it belongs!
🇷🇸 🇪🇺
Đorđe Bojović retweeted
Za ovo što se desilo sa ovom pesmom, apsolutno nikakva odgovornost Srba ni Srbije ne postoji, ali sada smo mi iz Srbije koji smo tamo bili, odgovorni, jer to nismo sprečili, neverovatno zaista 😂
Uloge su se promenile, zato što Srbija nije (barem na ovom forumu), trouble maker broj 1. To što su neki uvređeni zbog te činjenice, nije razlog da se izvinjavam bilo kome 😇
Bojana poštovanje. Razumijem euforiju, smaknut je autokrata, i to je velika stvar.
Ali ne dajte da vas ponese atmosfera. Ko su dušmani koje pominjete? Ovi sa Kosova što kažete da se “svima žale”. I kako su se uloge zamijenile tačno? Mislite na to da je sada i Vama lično i EU normalno da se pjevaju pjesme sa saundtreka za etničko čišćenje devedesetih?
A mistake by @EU_Commission - and absolutely unacceptable one - won’t be an opportunity missed for Policeman-In-Chief to say that @MartaKosEU is appeasing Serbia.
NB - the very Kos spoke in favour of students back in March 2025 or refused to go to Belgrade bec of Mladić funeral!
This is what appeasement of Serbian nationalism leads to. What has become normalized in Serbia is now reaching Brussels. “Oj, Kosovo, Kosovo,” popularized by Danica Crnogorčević, a Serbian nationalist singer who performed in Moscow during the first Victory Day celebrations following Russia’s full-scale invasion of Ukraine, was performed at the EU Enlargement Forum. Hearing the same nationalist songs in Moscow and Brussels sends an ambiguous message to the rest of the Balkans.
Đorđe Bojović retweeted
The world saw Serbia's crowds. Few saw the organising behind them.
@pavle_cicvaric tells how students turned grief over Novi Sad into an electoral victory: plenums, marches, nonviolence.
A lesson for European democrats. 🇷🇸🇪🇺
via @JoDemocracy
journalofdemocracy.org/the-f…
Đorđe Bojović retweeted
Ko god misli da se Kosovo voli tako što se o Kosovu govori arogantno bez znanja i razumevanja, sa Albancima svađa i naziva ih Šiptarima, a maksimum doprinosa svodi na humanitarnu pomoć i slikanje sa krstom ispred manastira – taj ne zna šta je ljubav, a bogami ni poštovanje.
Gde beeežiiiiteeee
BIVŠI MINISTAR UHVAĆEN NA AERODROMU, POKUŠAO DA POBEGNE IZ ZEMLJE?! Evo za šta se tereti Rade Basta #vesti #hronika #najnovijavest brnw.ch/21x72xF
4
286
Đorđe Bojović retweeted
Jedna pričica u duhu današnjeg dana, posvećena onima koji su čekali one koji se nisu vratili:
Kada se od Ivanjice krene preko planine Javor prema Sjenici, nakon par kilometara uspona, u selu Rokci, nailazi se na neobičnu zbirku kamenih spomenika pod nazivom “Spomenici krajputaši”, koju mi je prošlog leta pokazao @DragisaMijacic
Iako ova praksa sporadično postoji i u drugim delovima Srbije, kažu da ih u ovom kraju ima nekoliko stotina.
Pre nekoliko godina Turistička organizacija Ivanjica, njih tridesetak je restaurirala, pomereni su sa originalnih lokacija i postavljenu u neku vrstu zajedničkog memorijala. Na tabli sa informacijama koja se nalazi uz njih, piše da do sada etnolozi i antropolozi nisu u potpunosti objasnili razloge prakse podizanja spomenika onima čija su tela ležala daleko odatle, po kosturnicama i zajedničkim vojnim grobljima stradalih u periodu od 1912-1918. godine.
Oduvek sam prema mestima kolektivnih stradanja imala poseban osećaj. Moje detinjstvo je prošlo između stratišta i kosturnica Mačve, Pocerine i Jadra, sa stradalima tokom I svetskog rata. Sećam se da su me kao devojčicu često mučili ružni snovi nakon razmišljanja o kosturnicama, u kojima su bile izmešane kosti nepoznatih ljudi, koji se možda nisu meðusobno ni poznavali. Onih koji su se, poput mnogih drugih čiji su ostaci završavali na sličnim mestima po Albaniji, Makedoniji, Grčkoj, utopili u bezličnu masu krvi i kostiju, preko koje su srpske političke elite pregovarale o granicama i utvrđivale vlast na teritorijama stotinama kilometara od Ivanjice i Javora.
Za razliku od takvih mesta kolektivne memorijalizacije, krajputaši ne govore samo o poginulima, već zapravo i više o onima koji su ih ispraćali, čekali i nikad dočekali.
Oni nisu svedočenje slavnoj pogibiji, već čekanju. Uz osnovne informacije o poginulom, vojnoj jedinici, mestu pogibije, obavezno sadrže i imena onih koji su ga čekali i podigli spomenik. Krajputaši su, u skladu sa estetskim standardima ruralne Srbije tog razdoblja, emotivni čin onih koji nisu na drugi način ni znali ni smeli da svoju ličnu tugu i bol opravdaju pred državnim narativom o potrebi i slavi izginuća "na braniku otadžbine".
Posebno su dirljivi spomenici koji se odnose na više braće iz jedne porodice.
Dakle, vrlo je jasno odakle idu motivi za ovakve prakse - iz one najličnije ljudske potrebe da tuguje zbog gubitka, da ima mesto na kome to može da radi, a onda da da ljudsko obličje svim tim apstraktnim brojevima stradalih. Pretpostavljam da su krajputaši, u skladu sa važnošću zagrobnih običaja kod Srba, imali i tu svrhu, bez obzira na to što se uz njih nije nalazilo telo pokojnika. Za ove lične motive, na žalost, nema mesta u našoj kolektivnoj memorijalizaciji, još od tada pa sve do ratova devedesetih.
Srbiji ne prijaju imena žrtava. Srbiji su potrebni brojevi, po mogućstvu višestruko veći od realnih. Jer lakše je vladati brojem nego licem. Broj ne pita, ne seća se, ne traži pravdu. Zato se kod nas žrtve pretvaraju u statistiku, u "Kosovske stradalnike", "Albansku golgotu", u “Jasenovačke mučenike” ili “Heroje sa Košara”.
Zato je svako ime urezano u kamen, svaki lik na njemu, bunt protiv zaborava. On svedoči o praznini koja se ne može ispuniti kolektivnom retorikom, ne traži veličanje, nego razumevanje.
Kada se stoji pred tim kamenom kraj puta, oseti se nešto što nije samo tugaa, već da je tu stajao i neko pre nas, i gledao u ista ta slova, u isti taj naivni i dirljivi crtež srpskog vojnika sa šajkačom, neko ko nije želeo da dozvoli da mu sin, brat ili muž postanu tuđi u tuđem sećanju.
Tu, u kamenu, leži jedina moguća pravda: da se svako ime sačuva, i da se zna da je bilo čovek.
Neka im je večna slava i hvala!
Drugarice i drugovi se probudili ne shvatajući da je prošla nova ofanziva.
SAZNAJEMO Haos na sednici SPS: Tončev i BG odbor na čelu sa Nikodijevićem tražili ostavke rukovodstva i objašnjenje za ostanak ispod cenzusa nova.rs/vesti/politika/sazna…
5
329
Ali ovaj dinar na saopštenju LUDIM
📢#SaopštenjeNBS
Курс динара је стабилан, Банка Поштанска штедионица редовно послује




















